Master of Orion kakvog još nisam igro

Master of Orion II igram već godinama ali partija koju smo kolega Kramer i ja odigrali, iznenadila me. Prvo zato što je riječ o multiplayer partiji a drugo, igrali smo s isključenim taktičkim borbama. Ovaj post je većinom o dotičnoj igri i partiji, pa ako niste igrali MoO 2, budite upozoreni.

Slično kao i Diablo 2, Master of Orion 2 ima ponuđen multiplayer koji ne funkcionira. Doduše u Diablu funkcionira ali sa iritantnim lagovima koji ne ovise o ni računalu ni o vezi. Igra jednostavno cukne s vremena na vrijeme i pokaže vam kakav ste lijepi leš ostavili u momentu u kojem niste mogli igrati. Master od Orion je teži pacijent, njega njegovi tvorci nisu njegovali zakrpama 10 godina od kada je izašao i zbog toga je zaglavio u oblicima multiplayera koji više ne postoje. Negdje sam čak čitao da je multiplayer bio rađen naknadno pa da ni kôd igre nije predviđen za to. Uglavnom, jedini način da se igra u mreži, i to samo lokalnoj mreži (znači, treba upalit Hamachi il neki ekvivalent), je da se instalira neslužbena zakrpa i preko DOSBox-a omogući IPX komunikacija. Čim je DOSBox u pitanju znači da se može igrati samo DOS inačica igre a ta je aplikacija uporna sa svojom sporošću. Kada smo napokon pokrenuli partiju u kojoj smo obojica sudjelovali, bili smo ono, "Pa to radi!" osjećaja.

Kolega Kramer je slagao partiju i jest, za sve me je pitao ali nekako mi je uspjelo promaknuti pitanje o taktičkim borbama i tako je partija krenula s isključenom tom opcijom. Svo vrijeme sam smatrao da isključivanje te opcije jednostavno znači da računalo igra bitke umjesto igrača no uspostavilo se da su promjene mnogo opsežnije. Kao prvo, igraču je onemogućeno dizajniranje brodova što je inaće segment igre po kojem se Master of Orion serijal prepoznaje. Iznenađenje je bilo još veće kada sam skužio da računalo dizajnira brodove mimo pravila. Jednostavno si ima zacrtano, bez obzira na sve, na toj i toj veličini broda mora biti toliko beam oružja, toliko raketa, itd. Ta tvrdoglavost nerjetko rezultira nepokretnim brodovima. A i onako, računalo se igra s njima u borbama, pa me ni ne zanima kako to izgleda kad se ni jedna ni druga strana ne mogu pomaknuti. Zamjetio sam i još jednu anomaliju, tehnologije za oklop ne povećavaju izdržljivost strukture, samo izdržljivost oklopa. Da li je to namjerno il slučajno, ne znam, ako je namjerno onda je propust napravljen u modu s taktičkim borbama, ako nije, onda obratno.

Partija sama po sebi je bila klikanje end turn gumba, gledanje brojčanog izvještaja borbi i pouka da drugi put igramo na puno većoj mapi. No to, kako je igra napravljena, zbunjuje me, neke stvari ko da su imale u vidu samo jedan način igre. Šteta što su u 3. nastavku serijala morali napraviti potpuno drugačiju igru i još k tome je nisu ni dovršili ni pokrpali, šteta.