Dosta literature, a i predavanja na fakultetu (još uvjek) na spomen programskog jezika C istiće da je isti high level jezik. S druge strane, npr. diskutirate s nekim o izradi grafičkog enginea, kada se kaže da nešto treba napraviti na low level razini, zapravo znači da to treba biti napisano C-u. Uzrok te dvoličnosti C-a se može objasniti tromošću prilagodbe obrazovnih materijala novim tehnologijama. Dok neki iskusan programer napiše knjigu ili postane profesor, prođe 5 do 10 godina a u tom vremenoskom razdoblju svijet se dvaput prevrne.Kako se mišljenje o tome što je high level mjenja s vremenom, neki su se dosjetili da umjesto pojmova low level i high level uvedu nazive koji zapravo govore što je na kojoj razini. Jedan od takvih pokušaja su generacije jezika (http://www.computerhope.com/jargon/num/1gl.htm), no i tamo je C high level jezik a sve što je iznad je praktički ljudski jezik. Što pak nije istina, između C-a (3. generacije jezika) i skriptnih jezika (4. generacija), postoje jezici kao što su C++, C# i Java. Drugi od pokušaja su paradigme. C je primjer proceduralne paradigme a Java i C#, objektne. Na trećem mjestu idu još dalje, paradigme su omotane u modele:
- model zasnovan na proceduralnoj paradigmi
- model zasnovan na objektima
- model zasnovan na komponentama
- model zasnovan na uslugama
Suma sumarum, nakupilo se razina iznad assemblerskih jezika i high i low level nazivlje se svakako treba osuvremeniti. Moji osobni pristup bi bio slijedeći:
- Sklopvska razina (hardware i možda strojni kod)
- Assemblerska razina (assembler i možda strojni kod, stari low level)
- Algoritamska razina (današnje poimanje low levela)
- Objektna razina (povezivanje algoritama)
- Komponentna razina (povezivanje procesa)
- Razina usluga
Postovi
